Русија на међународној сцени

BYBJB4 s.jpg

Mилан Mиленковић тврди: «Русија и Путин су губитници на међународној сцени (не у односу на Србију, већ у односу на остале велике силе, ко не верује, нека погледа статистике)»

О статистикама, даље у тексту. Mилан Mиленковић у прилог својој оцени додаје  да Запад наводи Русију на повећано улагање у наоружању.

Нудим Милану Миленковићу опкладу у највећу вредност за коју је он спреман да се клади да ће укупни војни буџет Русије у периоду 2018-2020 бити мањи или једнак укупном војном буџету Русије у периоду 2015-2017.

С обзиром да опкладе овог типа за мене имају примарно едукативну сврху, ево пар речи о резоновању иза мојег става.

Милан аргументује да Вашингтон данас поставља Русију под исти притисак којим су САД у доба Регана довеле до пропасти Совјетског Савеза. Наиме, оне су га навеле на исцрпљујуће војне издатке.

Ја кажем да Вашингтон данас покушава да Русију наведе на трку у наоружању на основу суманутих представа о свом утицају на СССР и геополитичким реалностима. Наиме,

Soviet USA military budgets capturan5.jpg

(i) Ратни издаци Совјетског Савеза током Реганове ере су имале исту динамику као и пре Реганове ере. То је била динамика _благог_, скромног повећања. [1]

ii) Здрави разум ми каже да је та и таква Реганова политика могла имати тек скроман утицај на економију Совјетског Савеза , и да се СССР распао пре из разлога који спадају у домене психологије, идеологије, и облика друштвено-политичке организације.

Упоређења

Кад је реч о војном буџету, Совјетски Савез је за њега одвајао по петнаестак одсто од своје укупног буџета. Руска Федерација за војни буџет одваја тек три одсто. Она планира и ту количину да мало скрати…

То је резултат квалитетног упрегнућа руског техничко-технолошког генија.

Технолошки гениј Запада је потпуно фрустриран, јер у САД је ситуација са издацима и њиховим резултатима дијаметрално супротна. Хиљадама милијарди долара се изгубио сваки траг. [3] [4]

Као резултат савесног и умешног упрегнућа руског генија, свуда у Русији су у замаху градња новог и обнова постојећег. [2]. Руска држава је у процесу масивног улагања у стандард живота. Животни стандард у Русији је у сигурном и веома очигледном порасту. [5] [6]

Западне државе форсирају процес који је супротан. [7]

Укупно узевши:

Русија је и даље у стању које се може описати као прилично бедно. Мизерно.

У упоређењу с Русијом, Западу изгледа у сјајном стању. Као у старлете. Вечери пре него што умре због предозирања дрогама.

По правилу, жути жутује, црвени путује.

 

Ето, то су обзири због којих сматрам да ће Русија на дужи рок бити добитник на међународној сцени.

Има и других.

Милан је својевремено, на вест да је трговска размена између Кине и Русије опала у неком кварталу, ликовао речима «Шта сам вам говорио!»

Трговска размена између Русије и Кине је 2017 порасла за двадесетак одсто [8]. Ако Милан сматра да ће руско-кинеска сарадња опет пасти и да представља слепу улицу, нудим му опкладу и по том питању. Кажем да ће она расти слично високим темпом и кроз 2018, 2019…

На крају, навео бих још један фактор. Он би могао да помогне да расчисти једну велику дилему: Да ли су горе наведени резултати Русије пре резултат савесног и паметног рада, или површног прагматизма у условима високе цене нафте и сличних срећних околности? Који је заиста ментални склоп руског руководства? Да ли се ради о људима који служе неолиберални поредак?

Ако је одговор потврдан, чудно је што руска држава улаже у развој народног самоорганизовања и солидарности.

Питање: Коме ти можеш продати солидарност у условима капиталистичког економског система?

Одговор: Деци. Деца долазе из породица, а породице функционишу на принципима социјализма… Онда иду у вртиће и школе, које се могу организовати – супротно жељама тајкуна. То се већ дешава. [9]

Све и да је тако, следи питање: Шта се то нас тиче? Број знакова да је Русију брига за нас се креће око броја нула. Тај би број могао бити и негативан.

Када Русију није брига за нас, зашто бисмо се ми за њу интересовали?

Одговор: Зато што се времена мењају… Зато што све има своју важност која се у правом тренутку покаже. …

Зато што, ако је твоја земља мали и љуљајући чанац на реци времена, вреди имати реалистичан поглед на будући развој догађаја између нилског коња тамо, и крокодила овамо.
Страх за нас саме је оно што прави да уображавамо да ће нилски коњ крокодиле победити, или да ће њега крокодили засигурно појести.

 

1 https://nintil.com/2016/05/31/the-soviet-union-military-spending/; http://www.arcaneknowledge.org/histpoli/soviet.htm#fn5 ;
http://archive.is/Xecl9#selection-167.1-175.104

2 http://smoothiex12.blogspot.com/2018/10/some-truly-gigantic-news.html

3 https://www.truthdig.com/articles/the-pentagon-cant-account-for-21-trillion/

4 http://slatestarcodex.com/2017/02/09/considerations-on-cost-disease/

5 (https://twitter.com/akarlin88/status/1043072506549157888)

6 (https://youtu.be/s-Zgn48bIhc?t=645)

7 http://www.unz.com/author/linh-dinh/

8 https://duckduckgo.com/?q=china+russia+trade+2017

9 (https://www.youtube.com/watch?v=rNU_xOxhayE)

.

susedstvo i sebstvo

.

Život u Norveškoj: Obracanje bivsim Jugoslovenima

Sustina je da svaka zemlja za sebe funkcionise , ali da mi moramo biti zajednica ….

.

Moj odgovor:

Predlažem da se Srbi i Hrvati ujedine onda kada se Srbi ujedine između sebe.

Da bi se narod ujedinio, prvo se porodice i prijatelji moraju međusobno organizovati.

Čak nam i to fali. Ljudi se samo sastaju na slavama da bi se jelo, pilo, pevalo, pričalo o provodima i slično. Ljudi su bez zanimanja za organizovanje da bi sami zaštitili njihove interese  pravno, na radnom mestu, da bi sarađivali čak i u okviru šire porodice ili komšiluka. Ne može se početi razgovor o politici koji se neće završiti u svađi.

Dalje, zemlje zapadne Evrope i Amerike su u krizi i propadanju. U SAD/USA putevi, cela infrastruktura propada do stepena kakav je kod nas, zbog odsustva solidarnosti. Skandinavija se u tom pogledu drži. Drži se, jer, eto, otkriva se, jer su preuzeli ideje od nas i poboljšavaju ih, kultivišu ih. Kao što je to uradio Branko Horvat u njegovoj knjizi ABC jugoslavenskog socijalizma (1989), dostupna onlajn, gde jasno ukazuje šta je kod nas bilo krivo, i daje blueprint model za bolju verziju Jugoslavije. Rekoh, dostupna je na internetu.

Treće, “zemlje zapadne Evrope i Amerike su u zajednici sa bratskim zemljama.” U međunarodnim odnosima teško da ima bratstva. Janis Varufakis lepo daje ekspoziciju kako u EU nema ni “d” od demokratije. … I dodaje, kao i ti, Vaso, da je ujedinjenost i medjunarodna saradnja sa svima u regionu neophodna, čak i da bi svako sačuvao ono što već ima. Saradnja je neophodna i sa poslednjom vukojebinom. Ako je ona u Evropi, nju ni bogati, moćni i napredni NE mogu zaobilaziti.

Rekao sam već puno. Ako hoćete, uzmite uzmete pauzu u čitanju, dok ja  napišem još malo 🙂

Mentalitet i ratne rane NISU sprečile da se od 1945. ujedinimo.

Neko će reći,

“Režim. Titov režim nije dozvoljavao, držao je sve pod kontrolom!”

A je l’ režim držao, ili makar mogao jedno veče da drži našeg čoveka kakav jeste pod nadzorom i kontrolom.

Mrzi taj čovek susede suprotne vere, mrzi režim,  i sačeka noć … da u sokaku pretuče suseda. Ili da mu polomi ogradu. Da noću ispiše grafite protiv režima ili susednog naroda. Da vandalizuje. Pravi sabotaže. Spaja se sa stranim tajnim službama.

Izostalo je to. Nigde, skoro niti jedne priče o ičemu takvom… u periodu od 1945. do 1965. Kada su rane bile bile najveće i najbolnije. Kada je slaba školovanost bila sveprisutna pojava. Kada je ekonomska beda pravila narod pogodnim za “radikalizovanje,” sejanje mržnje kroz međusobne optužbe.

Umesto toga, slušao sam o entuzijazmu i radnim akcijama. Zahtevali su ih upravo mladi ljudi.

Ako smo osuđeni na propadanje zbog našeg prokletog mentaliteta, kako to da je taj mentalitet zakazao da nas upropasti i dovede do rasprodaje zemlje od 1945 do 1965.

Onda, šta nas je 1970-ih i 80-ih razjedinilo? … Ključna imena: 1. Dolanc: agent CIA, dokazan, tvrde obaveštajci. 2. Kardelj: agent slovenačke nezavisnosti, vidi se po samim njegovim rečima. 3. Skoro svako na vrhu nakon 1974. …

I naravno, svakodnevno mi sami sebe otudjujemo i ranjavamo se površnim filozofiranjem i pogrešnim ponašanjem.

U odgovoru: Život u Norveškoj 14 hours ago
Druze ti si ovo napisao vrlo ispravno i cinjenicno.Vidis ja sam godinama analizirao,zasto je kod nas sve tako a kad sednes u avion nakon 3 sata susta suprotnost.Jos nisam cuo nijednog politicara do sada da je pomenuo promene od obdanista. Znamo o kakvom psiho sazrevanju dolazi do 6 ,7god zivota kod deteta.Ja sam do tancina izanalizirao sta ovde rade sa decom do tog doba,prakticno u tom periodu naprave osnov za drzavni sistem….To je veoma vazan snimak na temu obrazovanja koji ce svakako biti na videlu. Pozdrav Vasa.

Jelena Beočanin 2 days ago: (…) istinita priča. Otišao seljak iz sela kod Čačka u Prvi svetski rat (mobilisan). Borio se četiri godine i, srećom, preživeo. Posle rata (1918) vratio se kući, nastavio sa zemljoradnjom. Prođe godinu dana i trebalo je zbog neke formalnosti da ode u mesnu zajednicu. Dođe on tamo (znao je da čita), pogleda dokument koji treba da potpiše, kad… piše: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Šok!!! Pita on onog zaposlenog: “Šta je ovo?” Ovaj kaže: “Pa to ti je naša nova država.” Ovaj zbunjen. “Ja sam mislio da smo pobedili u ratu, ja sam se borio za Srbiju…”

Moj odgovor: Srbija za koju se taj seljak borio je uoči Balkanskih ratova imala prosečan životan vek muškaraca 50 godina, a žena 40! “1900. godine na hiljadu muškaraca dolazile su samo 752 žene. Lekari su postavljali pitanje o čemu se tu radi. Prvi razlog,  apsolutno jedinstven za Srbiju, nema ga nigde uključujući i Bugarsku u tom trenutku, jeste da su muškarci u Srbiji, kao nigde na svetu, živeli 10 godina duže od žena. Muškarci su prosečno živeli 50,93 godine, a žene 40,6 godina. … Dužina života razvedenih žena, one su prosečno živele 35 godina. Najčešće su to bile samohrane majke…. Podaci za srpsko selo su govorili da je na 831 smrt muškarca dolazilo 1.270 smrti žena. .. “

To je ta ta Srbija, za koju se taj seljak iz vaše priče borio! To je Srbija koju je ovekovečio Domanović.

Ta Srbija, muških šovinista i pseudo-imperijalnih mafijaša je i proizvela kriminalce kao Pašića koji su izdali i Kraljevinu Srbiju i Kraljevinu SHS. …

Pa da, ali Srbija je uvek bila siromašna zemlja, nije bilo novca za socijalnu brigu’. Međutim, na to postoji vrlo moćan odgovor, – dodaje istoričar Dubravka Stojanović – a taj odgovor je pitanje prioriteta: kada pogledamo budžet možemo vrlo lako da vidimo šta je ključna odluka, a to su Balkanski ratovi.

Seljak iz vaše priče je bio u ratu, u kome je nezavisna Srbija izgubila *dvaput* više ljudi nego u Drugom svetskom ratu. 1,7 milion žrtava u Drugom svetskom ratu koju smo učili u školi je naprosto lažna, bez veze fantastično preuveličana brojka, to je Srbin u emigraciji Bogoljub Kočović odavno utvrdio, i to se slaže sa modernom istoriоgrafijom.

Srbija je na izlasku iz Jugoslavije bila dovoljno snažna i bogata da je godinama opstajala pod najvećim sankcijama, sa najvećim izdajama, i u ratu.

Toliko je Kraljevina Srbija bila dobra po Srbe, a Jugoslavija kobna po Srbe.

.